O RAZBIJENOM EKRANU

DSC_2155Prvo mi se razbio telefon. Nespretno mi je iskliznuo iz ruke i tresnuo o beton. Na odmoru u Bretanji, u mjestašcu na kraju svijeta, morala sam otići do tržnog centra u sklopu koga je radila jedina prodavnica u kojoj su vršili sitne propravke telefona. Čovjek je nezainteresovano prevrtao telefon u rukama. „Archos“, rekao je podigavši obrve. Ne, ne može ga popraviti, nemaju djelova za tu marku. Ali ako hoću mogu sama naručiti novi ekran iz Kine, ali sve to će me koštati daleko više nego da kupim novi telefon.

(more…)

ROAD TRIP: DANSKA (5. dio)

1

Iz Kopenhagena sam u samo jednom postu otputovala do pješčanih plaža na krajnjem sjeveru Jilanda. Ni riječi o dvije sedmice koje smo proveli u priobalskom gradiću na ostrvu Fin. Tek tako preskočim najznačajniji dio našeg putovanja Danskom! Nije za mene blogovanje, još manje njegova promocija na društvenim mrežama. Da sam se rodila koje desetljeće ranije vjerovatno bih se lakše i bolje ostvarila kao novinarka u internom listu neke društvene zadruge.

(more…)

ROAD TRIP: DANSKA (4. dio)

IMG_3028

Pred vama je i zadnji tekst sa putovanja po Danskoj. Iz Kopenhagena pravac krajnji sjever Julanda. Neću dužiti (ionako je bilo komplikovano izabrati desetak fotografija od 300 hiljada). Na fotografijama su Rubjerg Knude Fyr – svjetionik kojega će do 2020. godine progutati more i pjesak. Plaža Løkken. Skagen, mjesto gdje se susreću Sjeverno more i Baltik. I Råbjerg Mile – najveća hodajuća pješčana dina u Sjevernoj Evropi.

(more…)

ROAD TRIP: DANSKA (3. dio)

DSC_0730

Žena koja nam je iznajmila stan ima vjerovatno više od 70 godina, ali njen stan je jednostavno i moderno namješten. Nema tu mjesta staroj masivnoj komodi punoj ručnog rada, debelim tepisima i staromodnoj drvenoj visećoj kuhinji. Sve je bijelo, jednostavno i funkcionalno. Na jednom zidu su police pune knjiga, ispod stolića u dnevnom boravku časopisi o dizajnu. Jedino što odaje njene godine su stare, pomalo demode mokasinke u hodniku.

(more…)

ROAD TRIP: DANSKA (2. dio)

 4 Lice mi je crveno kao da je izgorilo, mada sunca danima gotovo nisam vidjela. Iznajmili smo bicikle (When in Rome…) i gotovo svakodnevno prelazili 20 kilometara obilazeći Kopenhagen, a svo vrijeme je uporno padala kiša i šibao nas vjetar. Da smo bar kupili kabanice ili, još bolje, otišli na ljetovanje u Makarsku. Ali u tom slučaju bih se vjerovatno žalila na paklenu vrućinu. Čovjek nikad nije zadovoljan.

(more…)