UMIJEĆE PUTOVANJA

thumb_IMG_1363_1024-2

Prvo putovanje sa mojom tada tromjesečnom kćerkom počelo je neslavno. Čim sam kročila u voz koji nas je iz kišnog Pariza trebao odvesti na obale Atlanskog okeana, napravila sam frku. Na našem sjedištu sjedio je čovjek koji je u krilu držao kavez iz koga je virio zec. «Učinite nešto! Čovjek i zec sjede na našem sjedištu», uspaničeno sam rekla kondukteru. Ali kako to već biva, čovjek sa zecom je uredno sjedio na svom sjedištu, a ja sam bila ta koja je ušla u pogrešan vagon. I ne, nije bilo u pitanju zec, već mačka. Kondukter me je gledao ispod oka. «Putujete sami sa bebom?», upitao je, razmišljajući valjda da li da pozove socijalnu službu ili da mi ipak pomogne da nađem svoje sjedište.

(more…)

NEMA PROBLEMA

DSC_9946-2

Banja Luka. Sjedim za stolom u kuhinji mojih roditelja. Ispred mene je malo ogledalo kupljeno još 2002. godine u velikom tržnom centru negdje u Danskoj. Šminkam se, ali mi slabo ide. Potpuno sam izašla iz štosa. Pokušavam ajlajnerom povući jednaku liniju duž oba kapka, ali linija na desnom je očigledno deblja od one na lijevom. Popravljam, ali kao rezultat dobijem da je sad ona na lijevom deblja. I tako nekoliko puta. Još koja „popravka“ i iznad očiju ću imati dvije crne masnice.

(more…)

KNJIGE VS. POSELO

Exif_JPEG_PICTURE

Nakon završene reportaže oizložbi grafita u zgradi bivše pošte u naselju Montparnasse krenula sam kući i zabasala. Našla sam se prvo u nekom parku u kojem, sigurna sam, nikada ranije nisam bila, a onda i u nekoj, meni, nepoznatoj ulici. Bez baterije na telefonu i vjernog google map prijatelja, pokušavala sam se orijentisati na stari dobri način, onako kako me je učila učiteljica još u osnovnoj školi. Međutim, utvrđivanjem sjevera i juga pomoću mahovine postaje problematično ako ste umjesto šume u po grada u kome jedva da tu i tamo vidite neko drvo.

(more…)

POSEBNO MJESTO ZA KNJIGE

knjige

Moj stan u Parizu nalazi se u potkrovlju zgrade sagrađene 1830. godine, u kojoj su, prije doseljenja nas hipstera i neshvaćenih umjetnika, pretežno živjeli radnici. Oni nisu imali one velike, lijepe kamine iznad kojih se drže porodične fotografije, već samo otvore u zidu u kojima se ložilo − drva i, uglavnom, ugalj.Nakon što smo se ovdje doselili, otvor u zidu pretvorili smo u mjesto za knjige. Tako vam je to sa malim stanovima, ušteda životnog prostora je bitna stavka. Zato i nemam puno knjiga. Većinom su tu one koje još čekaju da ih pročitam, posuđene u biblioteci ili one koje me svuda prate jer ih s vremena na vrijeme volim ponovo pročitati. Tu su i vodiči sa nekih prošlih putovanja, ali i oni pomoću kojih pripremam neke buduće avanture.

(more…)

O SAMOĆI

IMG_9089

Noć je najbolji dio dana za pisanje“, rekla mi je komšinica, proslavljena autorica knjiga za djecu. Kako mi je pisanje tih dana opasno šepalo, odlučila sam okušati njen recept.

Kada su svi već otišli na spavanje, sjela sam za sto, naoštrila olovku (čitaj: uključila kompjuter) i onda dugo ostala sjedeći i gledajući u prazan list papira (čitaj: buljeći u kursor na ekranu). Od momenta kada je moja zgrada utonula u tišinu, uopšte se nisam mogla skoncentrisati. Osluškavala sam nepoznate zvukove i šumove koji su dopirali iz mraka. U jednom trenutku, čak mi se učinilo da neko grebe po ulaznim vratima, pa sam kao oparena skočila i sakrila se ispod jorgana. I tako je tu veče propao projekt zvani pisanje.

(more…)