TURISTIČKI PAKAO U RAJU KAPADOKIJE

1Dođoh, vidjeh, pobjedih – Goreme Open Air Museum

Možda je problem u meni. Ali ja jednostavno ne volim ni samu ideju da me sa hrpom drugih ljudi potrpaju u nekakav bus iz koga će nas puštati, s vremena na vrijeme, kako bismo već po potrebi fotografisali (se), napravili piš pauzu, ručali ili kupili neki jeftini suvenir tipa magnet kojim ćemo već «usrećiti» nekoga kod kuće*. Alergiju na ovaj vid putovanja zaradila sam još na eksurziji sa školom u Grčkoj, nakon dvočasovnog panoramskog razgledanja Atine iza prljavih stakala busa.

Čim sam kročila u Goreme, gradić u Kapadokiji, sve mi je bilo jasno. Svi natpisi na restoranima i prodavnicamu su na engleskom i koreanskom, a na svakih pet metara su reklame za iznajmljivanje džipova, kvadova, bicikla, skutera ili turističkih tura…

- Mi ćemo danas na Zelenu turu – kaže za doručkom, jedan australijski par drugom turisti.

- Zelena tura je odlična, bio sam juče – odgovara ovaj.

I nastavljaju dalje pričati o posjeti Kapadokiji – u bojama.

Za neupućene, turističke agencije nude ukupno tri ture: Crvenu, Plavu i već pomenutu, Zelenu. Svaka pored obilazaka znamenitosti i ručka uključuje i sljedeće posjete: Crvena – fabrici ćilima; Zelena – prodavnici oniksa; Plava – podrumu vina. Bez obaveze na kupovinu, naravno.

Još na recepciji hostela, pored one klasične razmjene pasoša i ključeva sobe, upućuju nas u sljedeće: Zelena tura košta toliko, a ako se odlučimo za još jednu turu, dobićemo popust. A ako, izaberemo let balonom** dobićemo jednu noć 50% jeftinije. A ako…

Na kraju za vodiča biramo kartu turističkog saveza, ne baš naročito jasnu, ali nekako se snalazimo i bez nje. Naša tura podrazumjeva slalom između trogloditskih dimljaka, pentranje uz stijene i prašnjave uske puteve i omogućuje maksimalnu slobodu i tišinu. Sami smo. Konačno na miru možemo kontemplirati nevjerovatne pejzaže Kapadokije***. Najednom, četiri djevojke protrčavaju pored nas. Jedna od njih u ruci nosi štap na kome je nataknut telefon. I tu one kreću da se fotografišu. Nismo se još uspjeli ni snaći, a već pristiže i ostatak grupe. Shvatimo da smo se džaba pentrali uz stijenu, sa druge strane je put i sasvim prisupačan prilaz vrhu. Nastaje prava pometnja, fotoaparati škljocaju na sve strane.

Zažmirim i krenem pjevušiti «Ništa mi neće ovaj dan pokvarit…»

_______________________

* Ako ih već niste «usrećili» time što ste im pokazali svih vaših hiljadu i sto fotografija + sat vremena nemontiranog video materijala

** Nije da nisam željela letjeti balonom, ali cijena od 135 eura po osobi je presudila. Rekla sam sebi, pa nije to sad baš nešto naročito…kiselo grožđe…

*** Kapadokija je zaista nevjerovatna. Izvinjavam se što sam vam umjesto o pejzažima, crkvama u stijenama i poljima kajsija, baš tu našla pričati o masovnom turizmu. Ali tako je, kako je.

2Stolica na rasklapanje – dobra ideja!

5Iskreno se saosjećam sa osobom koja će morati gledati sve njene snimke

3Çavuşin – grad u stijeni – iz daljine

4Çavuşin – iz druge perspektive

20141016-DSC_0317Mjesto za meditiranje…

7….i isto mjesto koji trenutak kasnije

All Photos By: Dalibor Samac

Facebook
Google+
http://prirodaidrustvo.net/2014/11/turisticki-pakao-u-raju-kapadokije/
Twitter