ROAD TRIPOVANJE PO BIH (1/2)

1

Benzinske pumpe/crpke. Krajputaši jer se u ovoj zemlji puno gine što u ratovima što u saobraćajnim nesrećama. Precrtani putokazi na ćirilici ili na latinici čisto da znate gdje ste i kod koga ste. Znakovi koji vas pozivaju u etno sela i na meso sa ražnja. Policajci koji iskaču iz žbunja. Vozači kamikaze koji pretiču u nepreglednim krivinama. Leševi pregaženih životinja. Auto otpadi. Kolona Audia 8 sve sa rotacionim svjetlima u kojima su  vjerovatno neke manje vrijedne guzonje, jer se oni bolje pozicionirani prevoze isključivo helikopterima. Kad vidite stanje na putevima, ne možete im zamjeriti.

Umjesto na more, kao sav normalan svijet, D. i ja smo ovo ljeto iznajmili auto i krenuli na sedmodnevni road trip po BiH (Znam da zvuči manje glamurozno od road tripa po USA, ali šta je tu je. Koliko para, toliko i muzike). Izbjegavali smo veća mjesta (Sarajevo) i ona koja bi se mogla nazvati turističkim destinacijama (Jajce, Mostar, Počitelj), a umjesto njih odlučili smo se za manje poznata mjesta (npr Kalinovik).

Ovo je prvi od dva teksta o našem mini putovanju kroz BiH i uz njega najbolje idu sljedeći stihovi grupe Elemental: «Priroda je lijepa, al zajebano društvo». Ugodno čitanje!

Banja Luka – Šipovo – izvori Plive – Kupreško polje – Bugojno – Blidinje

U potrazi za (ne)taknutom prirodom

Sreća pa Šipovo nije veliko mjesto. U potrazi za Turističkim info centrom, napravili smo tri kruga zahvaljujući instrukcijama lokalnog stanovništva. Prvo su nas u pekari poslali u kafić, a u kafiću nazad do iste pekare. I tako u krug, dok nismo sami nabasali na brvnaru na kojoj je znak Info centra.

Koji trenutak kasnije izlazimo naoružani svim mogućim brošurama, mapama i savjetima šta raditi, gdje jesti i odsjesti u Šipovu i okolini. Za bicikliste, tu je nekoliko što lakših, što težih biciklističkih ruta. Planinari mogu u pohod na Vitorog ili samo u rekreativnu šetnju do izvora Plive ili uz rijeku Janj. A možete i pecati – mušičariti. Hotel Janj jeste uništen, ali spavati možete u seoskim domaćinstvima.

Naravno, da bi ugođaj u ambijentu (ne)taknute prirode bio potpun, s vremena na vrijeme čovjek mora biti spreman zažmiriti na pojedine «sitnice» učinjene u ime razvoja turizma. Kao na primjer, na pansion-brvnaru podignutu preko slapova na rijeci Janj, čiji su betonski, potporni stubovi zabodeni direktno u vodu…

burek

Preko Kupreškog polja i njegovih nevjerovatnih pejzaža (Kad smo već tu jeste li ikada probali sir sa Kupresa? Niste?! Obavezno ispravite tu grešku – ♪♫ To je život, to nije reklama ♪♫), stižemo u Bugojno. Gradić koji je prije rata žario i palio zahvaljujući tvornici Slavko Rodić, u čijim planinama je Tito imao vilu i često dolazio loviti, a stanovnici svojevremeno statirali u filmu Nerveta. Danas nema ni fabrike ni druga Tita, još manje njegove vile, a ljudi, oni, valjda, statiraju u nekim drugim filmovima. Pogled iz naše sobe u centru grada gleda na veliki, poluprazni parking i ogromnu zgradu u izgradnji. Dan je bio pakleno vruć, a noć u Bugojnu je prijatno svježa. Sjedimo na balkonu, pravimo planove za sutrašnji dan dok se sa dvije obližnje džamije nesinhronizovano prepliću pozivi na molitvu.

 Blidinje, here we come!

 Od Jablanice prema Blidinju truckamo se makadamom. Bez muke nema nauke, ili tako nekako. Posljednji put smo na Blidinju bili prije desetak godina i u toku te decenije Blidinje je dobilo i mini ski-stazu i brojne kućice-pansione. Čini se da je izgradnja tekla onako neplanski, kako je kome palo na pamet. A možda i nije. S našim se urbanističkim planovima ne treba šaliti. Odlučimo se za smještaj u jednom od pansiona u sklopu koga se nalaze i kafić i restoran. Cijena smještaja 25 eura za dvokrevetnu sobu sa doručkom. U pansionu izdaju i bicikle. Sat vožnje 5 maraka (znam, nije baš najpovoljnije, ali šta je tu je).

Kako na Blidinju i nemate neki izbor (npr. nemojte tražiti prodavnicu, nećete je naći), ručamo u restoranu pansiona. Pileće šnicle i nisu loše, ali teško da možemo uživati u njima. Stariji čovjek, valjda vlasnik pansiona, raskopčane košulje i slamnatog šešira na glavi, ima nevjerovatnu želju da baci priču. Dok mi žvačemo šnicle, objašnjava nam kako još samo da se asfaltira put i ima Blidinje da postane prava turistička oaza. U priču je ubacio i izgradnju hotela sa pet zvjezdica, skijaške staze i bogate šeike spremne da potroše i zadnju paru za uživanje u čarima netaknute prirode. Hm, kako objasniti da ako izgrade sve zamišljeno mogu da se oproste od netaknute prirode…

Ok, nismo došli na Blidinje da se raspravljamo. Umjesto toga, iznajmljujemo bicikle i vozikamo se do Blidinjskog jezera, obilazimo stećke (kakvo ležanje na plaži i čitanje posljednjeg remek djela Danijele Stil!). Pogled puca na planinske vrhove Čvrsnice i Vrana. Sami smo, na vidiku nema ni jednog turiste, ni auta, ni čikica sa slamnatim šeširima. Toplotni talas je u cijeloj zemlji, a mi opušteno uživamo uz lagani povjerac. Definitivno smo odlučili, ljeti na planinu, zimi na more. Naveče, padnemo u krevet od umora. Sanjamo uštipke i domaći kajmak koji su nam obećali za doručak.

Priroda i društvo

3

8:30. U restoranu nas umjesto doručka dočekuje konobar i muzička numera «I wanna get high». Do daske. Toliko o slušanju ptičica u rane jutarnje časove. A doručak? Doručak, kakav doručak!? Konobar nam saopštava da žena zadužena za kuhinju još nije ustala. Ok, čudno je, ali mi smo zen i strpljivi.

9:00 Popili smo kafu, ali i dalje nema nikoga. Muzika je jednako glasna. Već smo se oprostili od uštipaka. Mi bismo sad išli. Put je pred nama. Planirali smo svašta nešto za danas, ali nismo još platili za sobu. Kome da platimo ako svi spavaju?

9.30 Konobar je konačno otišao probuditi nekoga. Vraća se raširenih ruku. Saopštava nam nešto u fazonu «e, jbg kažu da vi i nemate uključen doručak, a novac za sobu možete ostaviti meni ako vam se ne da čekati da ustanu».

Razumijem da im je bilo mrsko ustati da prave uštipke, ali da dođu po lovu…

 Priroda je lijepa, al’ zajebano društvo.

(Sljedeće sedmice: Ko je doručkovao, a ko nije – Kako naći smještaj u Trebinju – Zašto smo umrli od straha u Foči – i kako smo preživjeli neki poprečni put za Kalinovik)

Facebook
Google+
http://prirodaidrustvo.net/2015/08/road-tripovanje-po-bih-12/
Twitter