CHEZ CHARTIER

Chartier 1

I. je htjela da odemo na večeru. Ja sam predložila mali meksički restoran u kome prave najbolje sendviče sa kaktusom i avokadom na svijetu, ali je I. prevrnula očima. „Hoću nešto tipično“, rekla je. Nisam znala kakav bi to mogao biti tipični restoran, a nije da nisam isprobala restorana u Parizu.

(more…)

HODOČASNICI ARHITEKTURE

1

Jun 2013. Urednica jednog francuskog časopisa mi je telefonirala: „Sutra ideš u Marselj. Na krovu Blistavog grada, dizajner Ora Ito otvara svoj kulturni centar. Treba nam priča.“. Da li sam upućena u rad dizajnera. Naravno, to je onaj lik što dizajnira Gorenje (Velenje) šporete. A Le Corbusier? Kako da ne. Nismo još ni prekinule razgovor, a već krećem googlati. Nema šanse da priznam da mi arhitektura nije jača strana. Ide mi se u Marselj. Tamo je lijepo i toplo. Želim vidjeti Mediteran. Ko prizna, pola mu se prašta.

(more…)

DNEVNIK #1


 Petak, 4. novembar 2016 Imamo nove komšije. Na ulici, ispred ulaza u našu zgradu, njih dvoje, mladić i djevojka razapeli su šator. Ispred šatora stavili su dušek na kome preko dana leže zagrljeni, ušuškani ispod ćebeta. To im je valjda dnevni boravak. Sudar svjetova. S jedne strane, u našem naselju se svaki dan otvaraju preskupi hipsterski restorani i kafići, a sa druge ljudi žive na ulici, pod šatorima. (more…)

10 GODINA

carte-sejour

Do Štutgarta, u autobusu “Bakić rajzena” jedna gastarbajterka u šarenoj sintetičkoj bluzi me udavila pričom i sendvičima sa suhim mesom. Iz Štutgarta do Strazbura sam uhvatila, ako me sjećanje dobro služi, već neki voz, a onda sam iz Strazbura brzim vozom, trijumfalno, stigla u Pariz. Tek što sam napunila 25. U lažnim Miss Sixty farmerkama made in Novi Pazar, na leđima sam vukla veliki ruksak sa odjećom i knjigama koje su me pratile u novi život. Ja, Slađana Perković, stipendistkinja francuske vlade i studentica na Sorboni. Glava mi je bila kao balon.

(more…)

BRETANJA: PUT NA KRAJ SVIJETA (2. dio)

1

Na vijestima se uporno vrti priča o Brexitu. Velika Britanija je na referendumu glasala za izlazak iz EU. Malo je poznato da se i Bretonci furaju na otcjepljenje. Ispred kuća ili na kružnim tokovima često se viore bretonske zastave, a prigodni stikeri na automobilima  ističu koliko su njihovi vlasnici ponosni na svoj region. Popularni su i dvojezični vrtići i škole u kojima djeca pored francuskog uče i bretonski jezik. Bretonski, koji je do sredine prošlog vijeka bio zabranjen u školama, sad možete vidjeti i na dvojezičnim tablama pri ulasku u gradove. Još samo da je jedna od njih išarna, osjećala bih se kao kod kuće.

(more…)