ANDALUCIA, MI AMOR

1

Dva sata leta od Pariza do Malage. Iz magle u sunčan dan. Ništa na svijetu nije tako dobro kao pobjeći zimi u toplije krajeve. Biti ptica selica u sljedećem životu.

 

Malaga. Grad u kome se rodio Pablo Pikaso. Nije nam do turističkih obilazaka. Previše je lijepo. Iznajmljujemo auto i pravac plaža. Na terasi restorana jedemo sardine i pijemo vino. Ošamutilo nas je što sunce što preslatko vino. Zbogom džemperi, majica kratkih rukava je sasvim dovoljna. Upijamo sunce. Potrebno nam je. Patimo od ozbiljnog manjka vitamina D.

2 3

Alpujarras. Naš autić krivuda planinskim putevima. Pamanera – Busquitar – Trevelez. U Trevelezu, seocetu poznatom po istoimenoj šunki, ručamo na osunčanoj terasi restorana Gonzales. Konobar nam ljubazno predlaže da raširi suncobran. Kakav suncobran, sunce nam godi! Nećemo se još i od sunca kriti. Rezultat: Gotovo pa nam je izgorilo lice. Naveče spavamo u Almeriji u nekom šugavom hotelu. Glava nas tako boli da nam to ni najmanje ne smeta. Samo da se dočepamo kreveta. Mislim da smo zaradili sunčanicu.

4 5

Cabo de Gata. Ni jedan jedini hotel nije otvoren. Ko uopšte zimi ide na more? U mjestu San Jose radi jedan pansion. Možemo li dobiti sobu sa pogledom na more? «Možete koju god hoćete. Vi ste nam jedini gosti». Naveče na plaži imamo zalazak sunca samo za sebe. Gotovo, pa samo za sebe. Tu su i neki Nijemci, njihova djeca, psi i kamp kućica. Pozdravimo se klimanjem glave. Ipak, plaža je dovoljno velika da se možemo praviti da smo sami na svijetu.

Ujutro, na teresi malog kafea naručimo cafe con leche i gledamo debele mačke kako se izležavaju na suncu.

6 7

Grenada. Jutro u Grand Cafe Bib Rambla, najstarijem kafeu u gradu, ako je vjerovati onomo što piše u vodiču. Doručkujemo churros con chocolate. Poslijepodne posjećujemo Alhambru. Malo kulture nije na odmet. Večeramo u prodavnici šunke. Iznad glave nam bukvalno vise polutke. Za stolom pored nas, baka, mama i petogodišnja djevojčica. Djevojčica pije sokić i crta. Baka i mama jedu tapas i piju vino. Želimo zauvijek ostati ovdje.

8 9

Grenada – Kordoba. Ruta del Califato. Nekada važan strateški i trgovački put. Danas poznatiji kao Put maslina. Zaustavljamo se usput u Zuheros, malo selo na uzvišenju sa koga puca pogled na nepregledna polja maslina. Ručamo. Čini nam se da samo to i radimo. Jedemo, pijemo i ležunjamo se na suncu. U Kordobi mijenjamo plan. Bićemo bolji turisti. Posjetićemo i neku znamenitost. Ustajemo rano. Prerano za ljude na odmoru. Posjeta Mezquiti – katedrali koja je nekad bila džamija – od 8.30 do 10 sati, za vrijeme mise, je besplatna. Poslije toga jednostavno lutamo uskim ulicama Juderie. Posjećujemo sinagogu, jednu od tri sačuvane nakon progona Jevreja iz Španije.

10 11

Put za Sevilju. Iz Sevilje letimo nazad za Pariz. U sivilo. Vozimo polako. Uopšte ne želimo stići u Sevilju. Zaustavljamo se opet u nekom seocetu i tu na trgu jedemo lokalnu varijantu hladne supe od paradajza – salmorejo.

12  14 15

Sevilla. Noć u hotelu Paris. Sve nas podsjeća da sutra odlazimo. Tješimo se da je Sevilja bezveze. Tapas je preskup, parkinga nema ni za lijeka, a flamenko dosadan. Doručkujemo sendvič sa ljutom kobasicom i puštamo koju suzu. Zbog preljute kobasice, naravno.

Zbogom Andaluzijo, i nadam se da se vidimo uskoro.

16

Facebook
Google+
http://prirodaidrustvo.net/2016/01/andalucia-mi-amor/
Twitter