LONDONOM I NJEGOVIM PIJACAMA

1 Prvo putovanje u London nije prošlo slavno. Moja francuska boravšana dozvola nije uopšte vrijedila u Velikoj Britaniji, pa mi je za prelazak Lamanša trebala viza. U britanskom konzulatu u Parizu su bili jako ljubazni. Gospođa za šalterom mi je uzela nekih 100 eura na ime troškova izdavanja vize, a onda i pasoš za koji je rekla da će ostati kod njih u konzulatu najmanje tri sedmice. U startu putovanja lakša za 100 eura i bez pasoša nije mi bilo jasno kako mi je uopšte palo na pamet da idem u London.

Nekoliko godina kasnije povratak na mjesto zločina. London. Ovaj put sa pasošem koji zahtjeva tek tri sekunde pregleda pri ulasku u voz na pariskoj stanici Gare du Nord i besplatnim smještajem kod prijatelja.

Neopterećena papirologijom i novčanom stranom priče (čitaj: smještaj u Londonu je pakleno skup), spremna sam ispraviti greške napravljene tokom prvog boravka. Nemam više namjeru u par dana obići cijeli grad, fotografisati se pored svake crvene telefonske govornice i protrčati kroz sve i jedan muzej. Digla sam nogu sa gasa. Šta vrijedi život ako samo protrčimo kroz njega?

Vođena novom filozofijom, večeri u Londonu provodim opušteno kod prijatelja. Kuhamo zajedno prezačinjena pakinstanska jela (prijateljica je porijeklom iz Pakistana, ali nije baš pažljivo zabilježila mamine recepte, pa nam nekad treba i tri dana da dođemo sebi nakon njene piletine u sosu od špinata i kurkume), a po danu šetamo tek tako. Bez nekog naročitog cilja. Kad nam dosadi hodanje, sjednemo na crveni double-decker, na gornji sprat i svi se sjajno zabavljaju dok me gledaju ustravljenu zbog vožnje pogrešnom stranom.

Ipak, čini mi se, najviše vremena provodimo hodajući londonskim pijacama. Portobello, Camden, Brick Lane…

Ručamo na štandu kubanske kuhinje iz plastičnih tanjira za pet funti. Jedemo kolače od mrkve. Smijemo se porcelanskim tanjirima na kojima je oslikan lik kraljice. Prevrćemo po starim pločama. Probavamo polovne markirane mantile i šešire ogromnog oboda savršeno za jedan opušteni nedjeljni dan na hipodromu. Bezuspješno pokušavamo spustiti cijenu narukvice nekog (navodno) poznatog norveškog dizajnera. Na kraju, novac ipak radije ulažemo u kupovinu divovskih krofni punjenih kremom i džemom. U njima ima dovoljno šećera da vam na svaku poru istjera svako sjećanje na činjenucu da u džepu imate tek još koju funtu. Uostalom, najbolje stvari u životu su besplatne (ili u mom slučaju ova rečenica izgleda ovako: najbolje stvari u životu su krofne).

2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13


Višeslojna krofna ili kako u sekundi dobiti 15 kilograma u obrazima


 

Facebook
Google+
http://prirodaidrustvo.net/2016/05/londonom-i-njegovim-pijacama/
Twitter