ROAD TRIP: DANSKA (3. dio)

DSC_0730

Žena koja nam je iznajmila stan ima vjerovatno više od 70 godina, ali njen stan je jednostavno i moderno namješten. Nema tu mjesta staroj masivnoj komodi punoj ručnog rada, debelim tepisima i staromodnoj drvenoj visećoj kuhinji. Sve je bijelo, jednostavno i funkcionalno. Na jednom zidu su police pune knjiga, ispod stolića u dnevnom boravku časopisi o dizajnu. Jedino što odaje njene godine su stare, pomalo demode mokasinke u hodniku.

Iznajmila nam je stan dok je ona na ljetovanju u Španiji, a na stolu u sobi su joj nemarno ostale karte za Grčku gdje putuje početkom septembra. Na frižideru su magneti iz Turske, Indije i Italije, a tu je i mali podsjetnik «Love yourself everyday». Iznad kuhinje su poredane boce vina, u sobi ispod kreveta paket konzervi piva.

Kod Danaca žena očigledno ne prestaje da živi kad pređe 35. godinu.

Nakon dana provedenog vozeći bicikle po kiši i vjetru, izvalili smo se na kauč, ispred TV-a, sve sa čašom lokalnog crnog piva. Dohvatili smo daljinski i krenuli prebacivati kanale. Udarna vijest dana je danski kralj Henrik koji je odbio da ga sahrane pored kraljice koja je još uvijek živa, kao uostalom i on koji je trenutno negdje na ladanju na jugu Francuske. Ne razumijemo sve, ali prevodimo pomoću google-a naslove vijesti u dnevniku. Ludi bus isključen iz saobraćaja. Smijemo se prevodu. Uživamo. Ako to nije taj  danski «hygge» ja ne znam šta je.

Pivo sa nekog malog danskog ostrva, na promociji 2 za cijenu jednog

Pivo sa nekog malog danskog ostrva, na promociji 2 za cijenu jednog + sirotinjski ručak

Devet je sati naveče. Hygge je na vrhuncu, taman u momentu kada nam stiže poruka od vlasnice stana: svakog trenutka da očekujemo njene komšije koji bi nam trebali pomoći da otvorimo vrata terase koja su se misteriozno zaglavila. Već smo joj rekli da nam ta vrata nisu bitna, zašto bi uopšte izlazili na terasu u gradu u kome svaki dan pada kiša, ali ona nam ipak šalje pomoć u vidu svojih komšija. Jedva da sam poruku pročitala do kraja, a oni nam već kucaju na vrata. Nismo imali vremena ni sklonuti dansku zastavu čija nam je drška poslužila za blokiranje fioka u kuhinji (dijete ispod 2 godine, opasnost na putu). Da ne govorim da smo u hodnik unijeli i bicikle, jer nam u agenciji za iznajmljivanje nisu dali katance. “Šta će vam katanci, pa naši bicikli su opremljeni sistemom za blokiranje prednjeg točka!”. Nasmijali smo se na to, pa dovoljno je da neko u toku noći utovari u kombi! I baj baj bicikli i kaucio od 600 eura. To što kod Danaca sve funkcioniše na povjerenje kod nas ne pije puno vode.

Komšije su, ispostavilo se, bili jedan mlađi bračni par, koje smo još sa vrata zaskočili pitanjima o životu i običajima u Danskoj. Kao na primjer, kako to da se u Danskoj prozori otvaraju prema vani, a ne unutra i zašto u reonu ribe je tako slab izbor, a onda smo navalili i da ih počastimo pivom. Što su oni vise odbijali, mi smo više navaljivali. Takav je kod nas običaj. «Ne » rekao je komšija », samo da vidimo a vrata pa moramo ići praviti večeru» «Ali zar vi ne večerate ranije u Danskoj», pitamo u stilu inspektora u nekoj dobroj kriminalističkoj seriji. Čovjek se preznojio i počeo zamuckivati: «Da, to je istina, ali jeli smo nešto na brzaka u 5 pa nismo bili gladni». «Sjednite, slobodno, pa što stojite, hoćete čipsa», nismo odustajali tek tako. «Ne, nikako, čekaju nas djeca, ostavili smo ih same», žena je odjednom izvukla džoker zvani djeca. «Dođite sutra ujutro na doručak sa djecom», palo nam je na pamet da bi bilo divno daviti ih ujutro tokom doručka.

Ljudi su bukvalno pobjegli iz stana i ne pogledavši vrata na terasi. Kao što možete i pretpostaviti, sutradan nisu došli na doručak, a iz njihovog stana je dopirala mrtva tišina. Ubjeđana sam da su ujutro, još prije zore kidnuli negdje samo kako se ne bi nikada više morali sresti sa nama.

(nastavice se)

Facebook
Google+
http://prirodaidrustvo.net/2017/09/road-trip-danska-3-dio/
Twitter