POSEBNO MJESTO ZA KNJIGE

knjige

Moj stan u Parizu nalazi se u potkrovlju zgrade sagrađene 1830. godine, u kojoj su, prije doseljenja nas hipstera i neshvaćenih umjetnika, pretežno živjeli radnici. Oni nisu imali one velike, lijepe kamine iznad kojih se drže porodične fotografije, već samo otvore u zidu u kojima se ložilo − drva i, uglavnom, ugalj.Nakon što smo se ovdje doselili, otvor u zidu pretvorili smo u mjesto za knjige. Tako vam je to sa malim stanovima, ušteda životnog prostora je bitna stavka. Zato i nemam puno knjiga. Većinom su tu one koje još čekaju da ih pročitam, posuđene u biblioteci ili one koje me svuda prate jer ih s vremena na vrijeme volim ponovo pročitati. Tu su i vodiči sa nekih prošlih putovanja, ali i oni pomoću kojih pripremam neke buduće avanture.

(more…)

O SAMOĆI

IMG_9089

Noć je najbolji dio dana za pisanje“, rekla mi je komšinica, proslavljena autorica knjiga za djecu. Kako mi je pisanje tih dana opasno šepalo, odlučila sam okušati njen recept.

Kada su svi već otišli na spavanje, sjela sam za sto, naoštrila olovku (čitaj: uključila kompjuter) i onda dugo ostala sjedeći i gledajući u prazan list papira (čitaj: buljeći u kursor na ekranu). Od momenta kada je moja zgrada utonula u tišinu, uopšte se nisam mogla skoncentrisati. Osluškavala sam nepoznate zvukove i šumove koji su dopirali iz mraka. U jednom trenutku, čak mi se učinilo da neko grebe po ulaznim vratima, pa sam kao oparena skočila i sakrila se ispod jorgana. I tako je tu veče propao projekt zvani pisanje.

(more…)

(malo drugačiji) VODIČ KROZ PARIZ

DSC_7296

Fotografija sa naslovnice nema veze sa ostatkom teksta. Iako u američkim filmovima snimanim u Parizu, Ajfelov toranj viri iza svakog ćoška i vidi se sa svakog prozora, u ovom vodiču ga neće biti ni u tragovima. Prvi put (a vjerovatno i posljednji) popela sam se na njegov treći sprat kada me je na to, u proljeće 2006, natjerala  kuma Rada. Htjela je po svaku cijenu fotografisati Pariz iz ptičje perspektive, a onda je zaboravila izraditi film. Ali to je sad neka druga priča. Znači, u ovom vodiču nema ni tornjeva ni kula ni nekih drugih većih pariskih znamenitosti. Možda bi ovaj tekst ipak trebao nositi naslov “vodič kroz najmanji Pariz, ikada”.

P. S. Radeći na ovom tekstu shvatila sam da se ja svaki dan uglavnom vrtim u istom krugu od 200 metara.

(more…)