About

PRIRODA&DRUŠTVO SU PUTNIČKI ZAPISI

Posts by :

O SAMOĆI

IMG_9089

Noć je najbolji dio dana za pisanje“, rekla mi je komšinica, proslavljena autorica knjiga za djecu. Kako mi je pisanje tih dana opasno šepalo, odlučila sam okušati njen recept.

Kada su svi već otišli na spavanje, sjela sam za sto, naoštrila olovku (čitaj: uključila kompjuter) i onda dugo ostala sjedeći i gledajući u prazan list papira (čitaj: buljeći u kursor na ekranu). Od momenta kada je moja zgrada utonula u tišinu, uopšte se nisam mogla skoncentrisati. Osluškavala sam nepoznate zvukove i šumove koji su dopirali iz mraka. U jednom trenutku, čak mi se učinilo da neko grebe po ulaznim vratima, pa sam kao oparena skočila i sakrila se ispod jorgana. I tako je tu veče propao projekt zvani pisanje.

(more…)

(malo drugačiji) VODIČ KROZ PARIZ

DSC_7296

Fotografija sa naslovnice nema veze sa ostatkom teksta. Iako u američkim filmovima snimanim u Parizu, Ajfelov toranj viri iza svakog ćoška i vidi se sa svakog prozora, u ovom vodiču ga neće biti ni u tragovima. Prvi put (a vjerovatno i posljednji) popela sam se na njegov treći sprat kada me je na to, u proljeće 2006, natjerala  kuma Rada. Htjela je po svaku cijenu fotografisati Pariz iz ptičje perspektive, a onda je zaboravila izraditi film. Ali to je sad neka druga priča. Znači, u ovom vodiču nema ni tornjeva ni kula ni nekih drugih većih pariskih znamenitosti. Možda bi ovaj tekst ipak trebao nositi naslov “vodič kroz najmanji Pariz, ikada”.

P. S. Radeći na ovom tekstu shvatila sam da se ja svaki dan uglavnom vrtim u istom krugu od 200 metara.

(more…)

CHEZ CHARTIER

Chartier 1

I. je htjela da odemo na večeru. Ja sam predložila mali meksički restoran u kome prave najbolje sendviče sa kaktusom i avokadom na svijetu, ali je I. prevrnula očima. „Hoću nešto tipično“, rekla je. Nisam znala kakav bi to mogao biti tipični restoran, a nije da nisam isprobala restorana u Parizu.

(more…)

HODOČASNICI ARHITEKTURE

1

Jun 2013. Urednica jednog francuskog časopisa mi je telefonirala: „Sutra ideš u Marselj. Na krovu Blistavog grada, dizajner Ora Ito otvara svoj kulturni centar. Treba nam priča.“. Da li sam upućena u rad dizajnera. Naravno, to je onaj lik što dizajnira Gorenje (Velenje) šporete. A Le Corbusier? Kako da ne. Nismo još ni prekinule razgovor, a već krećem googlati. Nema šanse da priznam da mi arhitektura nije jača strana. Ide mi se u Marselj. Tamo je lijepo i toplo. Želim vidjeti Mediteran. Ko prizna, pola mu se prašta.

(more…)

DNEVNIK #1


 Petak, 4. novembar 2016 Imamo nove komšije. Na ulici, ispred ulaza u našu zgradu, njih dvoje, mladić i djevojka razapeli su šator. Ispred šatora stavili su dušek na kome preko dana leže zagrljeni, ušuškani ispod ćebeta. To im je valjda dnevni boravak. Sudar svjetova. S jedne strane, u našem naselju se svaki dan otvaraju preskupi hipsterski restorani i kafići, a sa druge ljudi žive na ulici, pod šatorima. (more…)