KULTURŠOK

PARIZ – BARSELONA – ANDALUZIJA

1

1. Prije svakog putovanja uhvati me melanholija. Ljeti na sjever, zimi na jug. To mi je životna filozofija, ali koji dan prije polaska u Andaluziju, nisam imala želje ni da se spakujem. Nije mi se išlo nigdje. Najmanje u Andaluziju. Hoću snijeg. D. mi je rekao da snijega ima i na Sierra Nevadi, ali bolila me je briga za snijegom Sierra Nevade. Jednostavno, nisam željela ići nigdje. Apsolutno nigdje. Sada, par dana prije povratka kući mi nije jasno zašto sam htjela ostati u Parizu. Ne želim napustiti Andaluziju i proljeće i vratiti se tamo gdje se živi između dva pljuska. Oči pune svjetlosti, sunca, plavog neba, bijelih sela, pješčanih plaža, palmi, i maslina. Opet tonem u melanholiju. To je već moje redovno stanje koje me napušta samo dok putujem. Dok sam u vozu i kada sam dovoljno umorna da ne mogu razmišljati. Tada sam još jedino sposobna posmatrati pejzaže koji mi defiluju pred očima.

(more…)

PROMOCIJA I DRUGE PATNJE

packshot kuhanje

Jedna sasvim nebitna priča o (skupoj) plavoj, svilenoj košulji

Kada mi je N. prije par godina za rođendan kupila (skupu) plavu, svilenu košulju, kiselo sam joj zahvalila. Recite iskreno, u kojim prilikama čovjek može nositi (skupu) plavu, svilenu košulju?!

„Vidjećeš nosićeš je često“, rekla je N. i krenula nabrajati. „Na važnim poslovnim sastancima, prijemima, raznim svečanostima, pa čak i na sahranama“.

N. je Engleskinja i ovaj dio o sređivanju pri odlasku na sahrane sam pohranila u dosije „kulturne razlike“, a košulju u dno ormara sa ostalim krpama koje čekaju da moj društveni život doživi bolje dane.

(more…)

(malo drugačiji) VODIČ KROZ PARIZ

DSC_7296

Fotografija sa naslovnice nema veze sa ostatkom teksta. Iako u američkim filmovima snimanim u Parizu, Ajfelov toranj viri iza svakog ćoška i vidi se sa svakog prozora, u ovom vodiču ga neće biti ni u tragovima. Prvi put (a vjerovatno i posljednji) popela sam se na njegov treći sprat kada me je na to, u proljeće 2006, natjerala  kuma Rada. Htjela je po svaku cijenu fotografisati Pariz iz ptičje perspektive, a onda je zaboravila izraditi film. Ali to je sad neka druga priča. Znači, u ovom vodiču nema ni tornjeva ni kula ni nekih drugih većih pariskih znamenitosti. Možda bi ovaj tekst ipak trebao nositi naslov “vodič kroz najmanji Pariz, ikada”.

P. S. Radeći na ovom tekstu shvatila sam da se ja svaki dan uglavnom vrtim u istom krugu od 200 metara.

(more…)

HODOČASNICI ARHITEKTURE

1

Jun 2013. Urednica jednog francuskog časopisa mi je telefonirala: „Sutra ideš u Marselj. Na krovu Blistavog grada, dizajner Ora Ito otvara svoj kulturni centar. Treba nam priča.“. Da li sam upućena u rad dizajnera. Naravno, to je onaj lik što dizajnira Gorenje (Velenje) šporete. A Le Corbusier? Kako da ne. Nismo još ni prekinule razgovor, a već krećem googlati. Nema šanse da priznam da mi arhitektura nije jača strana. Ide mi se u Marselj. Tamo je lijepo i toplo. Želim vidjeti Mediteran. Ko prizna, pola mu se prašta.

(more…)

BRETANJA: PUT NA KRAJ SVIJETA (2. dio)

1

Na vijestima se uporno vrti priča o Brexitu. Velika Britanija je na referendumu glasala za izlazak iz EU. Malo je poznato da se i Bretonci furaju na otcjepljenje. Ispred kuća ili na kružnim tokovima često se viore bretonske zastave, a prigodni stikeri na automobilima  ističu koliko su njihovi vlasnici ponosni na svoj region. Popularni su i dvojezični vrtići i škole u kojima djeca pored francuskog uče i bretonski jezik. Bretonski, koji je do sredine prošlog vijeka bio zabranjen u školama, sad možete vidjeti i na dvojezičnim tablama pri ulasku u gradove. Još samo da je jedna od njih išarna, osjećala bih se kao kod kuće.

(more…)