FRANCUSKA

(malo drugačiji) VODIČ KROZ PARIZ

DSC_7296

Fotografija sa naslovnice nema veze sa ostatkom teksta. Iako u američkim filmovima snimanim u Parizu, Ajfelov toranj viri iza svakog ćoška i vidi se sa svakog prozora, u ovom vodiču ga neće biti ni u tragovima. Prvi put (a vjerovatno i posljednji) popela sam se na njegov treći sprat kada me je na to, u proljeće 2006, natjerala  kuma Rada. Htjela je po svaku cijenu fotografisati Pariz iz ptičje perspektive, a onda je zaboravila izraditi film. Ali to je sad neka druga priča. Znači, u ovom vodiču nema ni tornjeva ni kula ni nekih drugih većih pariskih znamenitosti. Možda bi ovaj tekst ipak trebao nositi naslov “vodič kroz najmanji Pariz, ikada”.

P. S. Radeći na ovom tekstu shvatila sam da se ja svaki dan uglavnom vrtim u istom krugu od 200 metara.

(more…)

BRETANJA: PUT NA KRAJ SVIJETA (2. dio)

1

Na vijestima se uporno vrti priča o Brexitu. Velika Britanija je na referendumu glasala za izlazak iz EU. Malo je poznato da se i Bretonci furaju na otcjepljenje. Ispred kuća ili na kružnim tokovima često se viore bretonske zastave, a prigodni stikeri na automobilima  ističu koliko su njihovi vlasnici ponosni na svoj region. Popularni su i dvojezični vrtići i škole u kojima djeca pored francuskog uče i bretonski jezik. Bretonski, koji je do sredine prošlog vijeka bio zabranjen u školama, sad možete vidjeti i na dvojezičnim tablama pri ulasku u gradove. Još samo da je jedna od njih išarna, osjećala bih se kao kod kuće.

(more…)

BRETANJA: PUT NA KRAJ SVIJETA (1. dio)

DSC_8643

U naslovu oglasa kućice koju smo iznajmili preko Airbnb stajalo je: „Kućica na kraju svijeta“. Finistère, oblast u Bretanji, na krajnjem zapadu Francuske, u zavisnosti sa koje strane gledate globus, i jeste kraj svijeta. Ali ne kraj svijeta u kome smo mi Balkanci navikli da živimo, već neki fini, opušteni kraj svijeta u koji valja otići napuniti baterije.

(more…)

KNJIŽARA: «Le BLEUET»

banon2U pravoj zabiti, u malom selu na jugu Francuske u kome živi tek nekih 1000 duša, jedan čovjek, po zanimanju stolar, je 1990. kupio lokalnu papirnicu i u narednih dvadeset godina pretvorio je u hram literature – «Le Bleuet» knjižaru na osam nivoa, u kojoj je svaki ćošak prenatrpan knjigama. Ili ako hoćete konkretne podatke -170 hiljada knjiga na 800 m2 prostora.

(more…)