PRIČAM TI PRIČU

DNEVNIK #1


 Petak, 4. novembar 2016 Imamo nove komšije. Na ulici, ispred ulaza u našu zgradu, njih dvoje, mladić i djevojka razapeli su šator. Ispred šatora stavili su dušek na kome preko dana leže zagrljeni, ušuškani ispod ćebeta. To im je valjda dnevni boravak. Sudar svjetova. S jedne strane, u našem naselju se svaki dan otvaraju preskupi hipsterski restorani i kafići, a sa druge ljudi žive na ulici, pod šatorima. (more…)

10 GODINA

carte-sejour

Do Štutgarta, u autobusu “Bakić rajzena” jedna gastarbajterka u šarenoj sintetičkoj bluzi me udavila pričom i sendvičima sa suhim mesom. Iz Štutgarta do Strazbura sam uhvatila, ako me sjećanje dobro služi, već neki voz, a onda sam iz Strazbura brzim vozom, trijumfalno, stigla u Pariz. Tek što sam napunila 25. U lažnim Miss Sixty farmerkama made in Novi Pazar, na leđima sam vukla veliki ruksak sa odjećom i knjigama koje su me pratile u novi život. Ja, Slađana Perković, stipendistkinja francuske vlade i studentica na Sorboni. Glava mi je bila kao balon.

(more…)

MINOLTA

112-2Tata je, negdje krajem sedamdesetih, u Singapuru kupio fotoaparat – Minolta Autopak 450E. Taj fotoaprat je gotovo dvadeset godina bilježio sve naše važnije životne trenutke: proslave novih godina (prigodno okićene jelke, natapirane frizure i haljine ogromnih naramenica), dodjele paketića (polupijani Djeda Mraz i uplakana djeca), prvomajske izlete (jagnje na ražnju, igranje badmintona i sjedeljka pod šatorom jer ne znam ni jedan 1. maj, a da nije padala kiša), rođendanske zabave (Vasina torta i milion djece iz komšiluka), šoping ture u Italiju i ljetovanja u Tučepima (gologuza djeca u gumenim sandalama).

(more…)