10 GODINA

carte-sejour

Do Štutgarta, u autobusu “Bakić rajzena” jedna gastarbajterka u šarenoj sintetičkoj bluzi me udavila pričom i sendvičima sa suhim mesom. Iz Štutgarta do Strazbura sam uhvatila, ako me sjećanje dobro služi, već neki voz, a onda sam iz Strazbura brzim vozom, trijumfalno, stigla u Pariz. Tek što sam napunila 25. U lažnim Miss Sixty farmerkama made in Novi Pazar, na leđima sam vukla veliki ruksak sa odjećom i knjigama koje su me pratile u novi život. Ja, Slađana Perković, stipendistkinja francuske vlade i studentica na Sorboni. Glava mi je bila kao balon.

(more…)

BRETANJA: PUT NA KRAJ SVIJETA (2. dio)

1

Na vijestima se uporno vrti priča o Brexitu. Velika Britanija je na referendumu glasala za izlazak iz EU. Malo je poznato da se i Bretonci furaju na otcjepljenje. Ispred kuća ili na kružnim tokovima često se viore bretonske zastave, a prigodni stikeri na automobilima  ističu koliko su njihovi vlasnici ponosni na svoj region. Popularni su i dvojezični vrtići i škole u kojima djeca pored francuskog uče i bretonski jezik. Bretonski, koji je do sredine prošlog vijeka bio zabranjen u školama, sad možete vidjeti i na dvojezičnim tablama pri ulasku u gradove. Još samo da je jedna od njih išarna, osjećala bih se kao kod kuće.

(more…)

BRETANJA: PUT NA KRAJ SVIJETA (1. dio)

DSC_8643

U naslovu oglasa kućice koju smo iznajmili preko Airbnb stajalo je: „Kućica na kraju svijeta“. Finistère, oblast u Bretanji, na krajnjem zapadu Francuske, u zavisnosti sa koje strane gledate globus, i jeste kraj svijeta. Ali ne kraj svijeta u kome smo mi Balkanci navikli da živimo, već neki fini, opušteni kraj svijeta u koji valja otići napuniti baterije.

(more…)

O ĆEVAPIMA (I SLOVENCIMA)

DSC_6930U ćevabdžinici ima mjesta tek za par stolova zastrtih nekakvom kitnjastom prostirkom nalik dekorativnoj zavjesi. Na zidu vise uokvireni isječci iz novina. «Ko ne ode kod „Muje“ na ćevape, kao da nije bio u Banjaluci» – piše na jednom. Na drugom ispod fotografije tenisera Novka Đokovića veliki naslov: «Nole u Banjaluci naručio deset s lukom!». To što se u Banjaluci jedu male, srednje i velike porcije, a ne petice i desetice je druga priča.

(more…)

MINOLTA

112-2Tata je, negdje krajem sedamdesetih, u Singapuru kupio fotoaparat – Minolta Autopak 450E. Taj fotoaprat je gotovo dvadeset godina bilježio sve naše važnije životne trenutke: proslave novih godina (prigodno okićene jelke, natapirane frizure i haljine ogromnih naramenica), dodjele paketića (polupijani Djeda Mraz i uplakana djeca), prvomajske izlete (jagnje na ražnju, igranje badmintona i sjedeljka pod šatorom jer ne znam ni jedan 1. maj, a da nije padala kiša), rođendanske zabave (Vasina torta i milion djece iz komšiluka), šoping ture u Italiju i ljetovanja u Tučepima (gologuza djeca u gumenim sandalama).

(more…)