turska

PREKO GRANE

granica

„Preko grane“ je priča o nevjerovatnom prelasku gruzijsko – turske granice. Priča ima sve potrebne sastojke: u glavnoj ulozi ekipu švercerki, dramatičan zaplet i srećan kraj. Poslastica za sve ljubitelje graničnih prelaza i filma «Lost in translation»

 Trebalo je biti jednostavno. Prebaciti se iz Batumija, gruzijskog pograničnog gradića na Crnom moru do Rize, turske prestonice čaja. Kombija, rekli su mi, koji saobraćaju na ovoj relaciji, ima svako malo. Potrebno je samo izaći na glavnu i najprometniju ulicu u gradu i zaustavi jedan.

(more…)

ANI – GRAD FANTOM

1

Ani. Ostaci nekadašnje jermenske prestonice. Grada «1001 crkve», važnog mjesta na Putu svile, koji je brojao i do 100 hiljada stanovnika. Napušten, zaboravljen, prepušten zubu vremena. U sred nedođije anatolske stepe. Na samoj tursko–jermenskoj granici. Zatvorenoj. Opasanoj ogradom. Nigdje nikoga. Sunce, vjetar i apsolutna tišina. Nema ni turista. Samo poneka zalutala ovca i u daljini, na jermenskoj strani – vojna osmatračnica.

(more…)

SNIJEG, PAMUK, KARS

1

Razgovaram sa C. na recepciji hotela Temel u Karsu. C. odlično zna engleski i to je zaista dobar osjećaj, nakon dana i dana, kada se sva konverzacija sa lokalnim stanovništvom svodila na: da, ne, lijevo, desno, čaj, kebab, dobar dan, doviđenja. Priča mi o istoriji Karsa, savjetuje kako da stignem do Ani* i koji je najjednostavniji način da se domognem Gruzije. I tako, mic po mic, stignemo i do romana «Snijeg» Orhana Pamuka, čija je radnja smještena upravo u Karsu.**. C. poskoči kao oparen.

(more…)

DALJE NA ISTOK: ERZURUM

2Kako idete dalje na istok sve je manje turista, ali i toalet papira u javnim toaletima koji je nestao u korist bokalića sa vodom. Tulumbe su sve manje i slađe, a glavice kupusa sve veće…

Nakon pet beskonačnih sati provedenih u čekaonici željezničke stanice u Kayseri, u jedan sat iza ponoći konačno je iz pravca Ankare stigao naš voz za Erzurum. Bus bi bio brža i povoljnija varijanta, ali činjenica da voz prolazi kanjonom Eufrata je bila dovoljna da presudi u korist voza.

(more…)

TURISTIČKI PAKAO U RAJU KAPADOKIJE

1Dođoh, vidjeh, pobjedih – Goreme Open Air Museum

Možda je problem u meni. Ali ja jednostavno ne volim ni samu ideju da me sa hrpom drugih ljudi potrpaju u nekakav bus iz koga će nas puštati, s vremena na vrijeme, kako bismo već po potrebi fotografisali (se), napravili piš pauzu, ručali ili kupili neki jeftini suvenir tipa magnet kojim ćemo već «usrećiti» nekoga kod kuće*. Alergiju na ovaj vid putovanja zaradila sam još na eksurziji sa školom u Grčkoj, nakon dvočasovnog panoramskog razgledanja Atine iza prljavih stakala busa.

(more…)