voz

UMIJEĆE PUTOVANJA

thumb_IMG_1363_1024-2

Prvo putovanje sa mojom tada tromjesečnom kćerkom počelo je neslavno. Čim sam kročila u voz koji nas je iz kišnog Pariza trebao odvesti na obale Atlanskog okeana, napravila sam frku. Na našem sjedištu sjedio je čovjek koji je u krilu držao kavez iz koga je virio zec. «Učinite nešto! Čovjek i zec sjede na našem sjedištu», uspaničeno sam rekla kondukteru. Ali kako to već biva, čovjek sa zecom je uredno sjedio na svom sjedištu, a ja sam bila ta koja je ušla u pogrešan vagon. I ne, nije bilo u pitanju zec, već mačka. Kondukter me je gledao ispod oka. «Putujete sami sa bebom?», upitao je, razmišljajući valjda da li da pozove socijalnu službu ili da mi ipak pomogne da nađem svoje sjedište.

(more…)

VOZIKANJE PO DOMAĆIM PRUGAMA

1 Nije potrebno imati brdo love, ni preći pola svijeta da biste putovali, vidjeli nešto novo. Koliko samo oko vas ima neistraženih cesta i živopisnih osoba za upoznati. Za avanturu je nekad potrebno imati malo mašte, viška slobodnog vremena i bar mrvu radoznalosti.

Ovo je upravo priča o jednom takvom, jednodnevnom, lokalnom putovanju i to razdrndanim vozom kakvih više nećete vidjeti u Evropi (osim, možda, u nekom muzeju). O vozikanju na relaciji Banja Luka – Novi Grad ili Bosanski Novi, kako vam drago. Uostalom, destinacija u cijeloj priči i nije bitna. Sva poenta je u samom putovanju.

(more…)